Rijetko da događa da Bug o nečemu kritički piše, ali to se dogodilo u najavi i predstavljanju Studije razvoja informacijskog društva. Izgleda da je Studija takva da ju ni pas (čitaj Bug novinar ;-) ) s maslom ne bi progutao.

Neuki promatrač odmah uočava da je to Studija razvoja informacijskog društva za 2005. godinu, a sada je već kraj 2006. Hm...ali što neuki promatrač zna o stručnim analizama?! Brojevi su brojevi, postoje laž, velika laž i statistika. Što nam znači broj koji označava postotak .hr firmi koje su 2005. imale web stranice kad su većina tih web stranica tek nespretne web vizitke koje ne posjećuju ni djelatnici vlastite firme, a o kupcima da i ne govorimo. Najveći promet obično naprave webmasteri testirajući stranice. Ima li koristi od takvih stranica? Nema. Osim onih koji su izradu istih naplatili. Ako jesu, jer većina vlasnika web vizitiki je poprilično škrta.

Studija donosi brojke, spominje projekte, ali skoro nigdje nema podataka o stvarnoj učinkovitosti našeg informacijskog društva. Čini mi se da je Studija sastavljena iz raznih Vladinih i inih promidžbenih materijala, klasično pejstarenje (copy&paste), a jadan neuki promatrač tu ne vidi nikakvog strašnog analitičkog rada koji bi vrijedio 108.000 kn.

Ako neuko prolistate neke od prezentacija s ICT foruma onda možda vidite i iste dijagrame.

Od svih tih prezentacija s ICT foruma najboljom mi se učinila ona Ivana Maglića Primjena i uvođenje ICT rješenja – rizici i propusti. Sve su to već poznate stvari, ali izgleda da ne dolaze do glava naših IT menadžera. Njima je i završna karikatura zacijelo nešto novo i svježe, a ne prastari vic s bradom.