Kod nas je rašireno mišljenje da open source poslovni model ne može biti uspješan. Premisa koja je je skepticima stalno na pameti je 'tko će platiti za nešto što je besplatno'. Skeptici na taj način pokazuju da ne poznaju prilike na domaćoj sceni poslovnih programa gdje je inicijalna cijena programa sve češće najmanje važna. Ima već podosta firmi koje svoje proizvode nude besplatno, a 'naplaćuju samo održavanje', obuku korisnika za rad s programom i još ponešto. Postojali su slučajevi gdje su neke firme uz svoj program besplatno nudile i PC računalo. TCO tipičnog hrvatskog poslovnog programa je takav da je cijena programa skoro pa zanemariva stavka.
U redu, ali zašto onda na domaćoj poslovnoj sceni nema domaćih open source rješenja? Prosječan hrvatski programer krije svoj kod kao zmija noge. Zašto? Zato jer je tako dobar? Ili je tako loš da ga se prosječan programer srami i ne želi da ga drugi vide? Ili je to podsvjesni otpor prema nepodnošljivoj lakoći kojom se kod nas piratiziraju strani programi?
Kod nas je još uvijek jako prisutna improvizacija, fušeraj i 'lako ćemo' način rada. Kod uspješnih open source projekata nema fušeraja, sve je čisto, kod je dostupan, dosta često služi kao uzor kako nešto napraviti. Tipičan hrvatski poslovni program ne bi mogao uspješno zaploviti u open source vode zbog toga jer ga je najčešće radilo više različitih programera kroz dugi niz godina, a neki od njih su isti kod provlačili kroz razne alate i platforme. Nečitljiv kod, različiti stilovi programiranja, šampionska praksa, to je stvarnost većine zvjeradi u .hr programskoj menadžeriji. Ne isključujem mogućnost da neki od njih i postanu open source, ali to će prije biti očajnički pokušaj spašavanja propalog projekta nego smišljena strategija.
Kakve bi koristi uopće mogla imati neka firma od nekog svojeg open source programa? Neki drugi mogli bi uzeti njihov program i zarađivati na njemu? Nema sumnje da bi neki gotovan pošao tim putem, ali kvalitetan projekt mogao bi u konačnici imati više koristi nego štete ukoliko bi krenuo open source putem.
TinyERP je jedan izuzetno dobro osmišljen i isprogramiran open source projekt. Zahvaljujući tome firma koja stoji iza njega ima 2 intervjua mjesečno za razne novine, 3 prilike za prodaju dnevno i to samo preko njihovih web stranica, hrpu suradnika i onih koji pridonose projektu, prijevod na 6 jezika, partnere širom svijeta, postigli su prosječnu cijenu za integraciju njihovog rješenja od 20.000 €, stranice im imaju 900 jedinstvenih posjeta dnevno...
Sumnjam da bi to tako brzo postigli uz pomoć komercijalnog modela. Open source model pogoduje kvalitetnim projektima dok u svoj zatvoreni kod možete upakirati svakojako smeće. Potreban vam je samo dovoljno sposoban marketing koji ga može prodati.
Koji model vam je bliži? ;-)
