U novoj Mreži spominje se istoimeno predavanje s DORS/CLUC 2005 konferencije koju je vodio Hans Reiser. Hans je vlasnik firme Namesys koja ima popriličnih teškoća u pronalaženju načina i modela po kojima bi open source firma mogla djelovati i uspješno poslovati. Jedan od Hansovih 'grandiozno luđačkih planova' je i meni nedavno pao na pamet dok sam promatrao našu informatičku scenu. '...tako da sav softver i glazba postanu besplatni, a država plaća programere i umjetnike na osnovi anketa (!?) o tome koji softver koriste i glazbu slušaju te koliku su njime zadovoljni.'

Iako je dotična ideja utopijska, čak i da se krene u njezino ostvarenje zacijelo bi se dogodile situacije da loši programeri dobijaju lovu zahvaljujući namještenim anketama. Isto tako kao što danas relativno inferiorni programi zahvate veći dio tržišta, tako bi zacijelo i loši programeri uspjeli dobiti bolje ocjene u anketama. Biti bolji jednostavno nije dovoljno.

Ne znam da li su za Hansov plan čuli u Kini i počeli ga primjenjivati. Države s komunističkim društvenim uređenjem su idealne za jedan takav eksperiment, jer kod njih ionako ima dosta onih koji su teretu društva, pa im nekoliko programera zacijelo ne bi predstavljalo nikakav dodatni problem. Zamislite da se nije dogodio rat i da smo još uvijek u nedemokratskom socijalističkom društvu, kako bi se razvijalo naše informatičko društvo? Na koji način bi pristupali Internetu i kako bi se borili protiv državne cenzure. Zanimljiva ideja za neki roman s temom iz alternativne povijesti.

Naša država bi mogla preusmjeriti dio silnog novca, koji se troši za razne gluposti, u neki open source projekt. U nešto od čega će koristi imati čitava zajednica. Mogla bi, ali neće. Sanader kumuje raznim projektima na kojima se spominju domaći informatički projekti koji će generirati prihod od 7 kuna na svaku kunu od prodaje Microsoft programa. Mogli bi to gledati i s pesimistične strane: Microsoft uzima svaku sedmu kunu domaćim informatičarima. :-)

I dok diljem svijeta vlade pojedinih država koketiraju s open source rješenjima, naši se čvrsto drže Microsofta i zacijelo su jedna od njegovih najjačih utvrda kad se govori o javnoj upravi u pojedinim državama. U takvom okruženju teško je isfurati bilo kakav open source poslovni model.

Kakve modele koriste domaći ratnici otvorenog koda? Oni uglavnom samo koriste otvoreni kod, na takvim rješenjima temelje svoje osnovne proizvode ili nude podršku za postojeća rješenja. Nisam još čuo za domaću firmu koja je svoj uspješni proizvod ponudila pod open source licencom. Od hrpe galamdžija iz hr.comp.linux grupe mali je broj onih koji su pokušali ostvariti ili sudjeluju u ostvarenju nekog open source poslovnog modela. Zato je i pomalo besmislena galama kad se neko rješenje, bazirano na Microsoft platformi, implementira u sklopu nekog velikog državnog projekta. Poslovna open source alternativa u Hrvatskoj nalik je na slabašnog, goluždravog pingvina koji tek počinje kljucati i razbijati opnu jajeta u kojem je rođen.

Možda je koji put malo glasniji, ali za sada igra sporednu ulogu.