Prošlotjedni Lider donio je članak pod naslovom 'Hrvatska pred uvozom 6000 informatičara'. Do tog zaključka su došli na temelju istraživanja IDC-a. Da li nas stvarno očekuje uvoz radne snage iz Indije, Rumnjske ili Bugarske?! To je dosta nerealno očekivati jer nismo mi obećana zemlja, a tu je i problem s jezikom. Jednostavnije je obrazovati domaće kadrove iz drugih struka. Puno vjerojatnije rješenje je outsourcing.

Problem je i u domaćem obrazovnom sustavu koji ne prati potrebe tržišta. Majetić, direktor Microsofta Hrvatska, govorio je o potrebi podizanja kvalitete srednjoškolskog obrazovanja. Nije za sve informatičarske poslove nužno fakultetsko obrazovanje, u velikom broju slučajeva i srednja škola bi trebala biti dovoljna. Već sam ovdje pisao o činjenici kako u našim školama nema smjera za programera, a i sistemci nemaju odgovarajući program.

Zanimljiv je i podatak da HZZ nema podatak o broju zaposlenih informatičara zbog neodgovarajuće nacionalne klasifikacije zanimanja.

Hrvatski poslodavci uglavnom smatraju da uvoz nije nužan, a slažu se s činjenicom da je teško pronaći kvalitetnog uposlenika. U članku je opet spomenuta i bajka o novim radnim mjestima koja će se samo tako pojaviti ako se smanji stopa piratstva. Nikako da netko konačno odgovori na pitanje kako će se stvoriti ta nova radnja mjesta?!

Smatram da se povećanjem broja zaposlenih neće riješiti problemi u domaćoj informatici. Nije to kopanje kanala pa će više radnika iskopati veću rupu. Bolje rješenje je racionalizacija poslovanja, udruživanje domaćih tvrtki, ne moraju svi razvijati sve, svi raditi sve, treba se profilirati, specijalizirati. Tehnologija je sve složenija i nema više univerzalnih informatičara koji su 'znali sve'. Problem je i u brzom razvoju tehnologije kojeg ne uspjevaju svi informatičari pratiti na odgovarajući način. Ali najveća prepreka za udruživanje domaćih informatičara je mentalitet 'bolje biti gazda u selu' od kojeg boluje velik broj vlasnika privatnih tvrtki.

U članku se spominje i istraživanje o plaći s portala MojPosao koje je realnije i bolji odraz pravog stanje nego istraživanje u novoj Mreži (1-2/2006).

Istraživanje u Mreži je procedeno s naglaskom na najveće .hr IT tvrtke. Naslov članka je 'Meka za kompjuteraše'. Ako usporedimo njihovu listi poslodavaca s listom 100 najvećih .hr tvrtki po prihodu ili po dobiti (časopis INFOTREND) onda vidimo da baš i nisu pokrili kremu. Prije će biti da su pokrili svoje najveće oglašivaće. Njihovo istraživačko novinarstvo se svodi na postavljanje pitanja tvrtkama i prepričavanje odgovora. Nedostaje mesto oko kostiju, nisu ni pokušali pronaći drugi, neslužbeni izvor informacija. Službene informacije se dosta često razlikuju od pravog stanja. One sigurno ne spominju sivu ekonomiju.

Koje su stvarno najpoželjnije tvrtke za .hr informatičare?

Odgovor na to pitanje tjera nas da informatičare podijelimo na dvije grupe:

- tragače za hladovinom
- znalce uvijek žedne znanja

Tragači čeznu za velikim firmama gdje se mogu izgubiti, pronaći hlad i raditi što manje. Nekima od njih plaća nije važna ako je hlad dovoljno velik i ako je veza prema Internetu fiksna. Drugi traže bezobrazno veliku plaću, a rupe u znanju, koje su više plod lijenosti nego nesposobnosti, prikrivaju dilbertovskim metodama.

Žedni više vole manje tvrtke, rad s najnovijim tehnologijama, mogućnost stalnog stručnog usavršavanja i obrazovanja. Njima plaća nije najvažnija, ali ne vole kad ih se podcjenjuje. Tvrtke u kojima bi se žedni željeli zaposliti uglavnom su izostala u Mrežinom istraživanju.

Među informatičare zalutaju i oni kojima je to posao kao i bilo koji drugi. Jučer su bili dostavljači, danas su informatičari, a sutra će konobariti u restoranu brze hrane. Kad zatvore vrata na izlazu iz firme oni prestaju razmišljati o informatici. Za razliku od pravih info manijaka koji i u snu traže rješenje problema ili optimiziraju kod. A ako to i ne rade onda barem igraju WOW ili neku drugu igru. Lutalice nemaju takve snove, a najčešće doma nemaju ni računalo. Informatičarima postaju pukim slučajevima. Obično se netko sjeti da nema dovoljno informatičra pa pomisli da ih može stvoriti po kratkom postupku…