ZAMP-ov zahtjev za uvođenje naknade na prazne digitalne medije je već stara stvar, ali moram se malo osvrnuti na njih. Onako, na prvu loptu, čini se da zampiri rade sve za zaštitu autorskih prava, a spominju i naknadu za izvođače. Njihov prijedlog ima uporište u zakonu. Čini se da je sve u redu. Spominju i 70% prihoda koje dobivaju nositelji prava na CD, a izvođači bi trebali dobiti 30% od tih 70%. Zavedeni tim postocima već otpuhujete prašinu s vaše zaboravljene gitare i čvrsto ste odlučili snimiti svoj nosač zvuka. Da, ali...ključna riječ je prihod. To nije postotak od cijene nosača zvuka, to je postotak od prihoda, a prihod je mali, ponekad ga i nema.

Zapitajte bilo koju od domaćih estradnih zvijezda da li mogu živjeti od prodaje svojih nosača zvuka?! Životariti možda mogu, ali njihov život na visokoj nozi zacijelo nije potpomognut prodajom albuma. Čak i najtiražnijim izvođačima i autorima to je tek džeparac. Prihod ostvaraju održavanjem koncerata, snimanjem reklama i još koječime. Naravno, po dobroj, staroj hrvatskoj navici, prijavljuju tek mali dio onoga što su zaradili. Pa neće valjda voljenoj državi plaćati porez?

Ako izvođači i autori ne žive od prodaje nosača zvuka, tko onda živi?

Krpelji

Diskografska industrija. Nakon što oni pokupe vrhnje, ostatke ostataka nazovu prihodom i izglodanu kost bace autorima i izvođačima. Najveću korist od prodaje nosača zvuka imaju oni, i njima je u interesu povaćanje prodaje. Edo Maajka je u jednom razgovoru najavio kako će slijedeći album biti njegov zadnji album koji će objaviti na klasičnim nosačima zvuka, a sve daljne radove će distribuirati preko Interneta. Razlog? Već spomenuta činjenica da od prodaje albuma od nema skoro ništa.

Spomenuti harač neće pospješiti prodaju nosača zvuka. On će kod ljudi samo izazvati revolt pa će još manje kupovati legalna izdanja. Pa kako onda povećati prodaju nosača zvuka, kako ljude natjerati na kupovinu? Odgovor je jednostavan: niskom cijenom i kvalitetnim proizvodom. Kvaliteta je dvojbena stvar kod naših popularnih izvođača, mislio sam na kvalitetu opreme nosača zvuka. Neki dan sam imao u rukama nekoliko albuma domaćih izvođača. Cijena im je preko 100 kn (kod nekih 99), a oprema CD-a je lošija nego kod pirata. Omot je običan list sjajnog papira odštampan samo na jednoj strani. Hej, a gdje su riječi pjesama, fotke, informacije o izvođaču, autorima, dodatne đinđe-minđe? Ljudi se osjećaju prevarenima, kupili su skupi CD, a susjed koji je kupio isti taj album od pirata dobio je identičan proizvod, možda je čak i naslovnica otisnuta na kvalitetnijem papiru.

Ne mogu se izvlačiti na troškove proizvodnje jer je štampanje CD-a prije par godina (Sony, Austrija) koštalo 1 DEM po komadu (za nekoliko tisuća komada). Za još jednu marku mogli ste dobiti i štampanje knjižice, čak i posebnu kutiju (npr. drvenu, a ne plastičnu). Sumnjam da su cijene u međuvremenu porasle. Štampanje jednog CD-a s odgovarajućom opremom ne bi smjelo biti skuplje od 10 kn po komadu (i još sam previše rekao). Takav CD se može normalno prodavati po 49 kn (psihološki element ;-) ), prodaja će biti višestruko veća, a i izvavač i autor i izvođač će imati veće prihode. Ali mentalitet naših trgovaca još uvijek govori da je bolje prodati jednu stvar po 100 kn nego 10 po 50.

Još je jedan razlog zašto se ljudi osjećaju prevarenima. Kupili su cijeli album, a dopada im se samo jedna ili dvije pjesme. Da se njih pita oni ne bi kupili ostatak. Da je cijena albuma manja, možda bi se osjećali manje prevarenim?

Autori

Recimo da smo svi mi prljavi, pokvareni i zli i da stvarno namjerno oštećujemo autore. Zampirska akcija će pomoći da oni dobiju svoju zadovoljštinu. Zadovoljština? To je naziv albuma jednog autora koji je dosta slušan na ovim prostorima i koji bi mogao dobiti dosta novca na temelju te svoje slušanosti. Malo sutra. Branimir Štulić nije na listi zampovih autora, a prema postojećem prijedlogu naknadu dobivaju samo članovi udruge. ZAMP naplatio izvođenje njegovih pjesama (radio stanice i ostali koji javno izvode glabu imaju obvezu dostavljanja popisa izvođenih pjesama ), a novac će pokupiti netko drugi.

Baš me zanima kako ZAMP dijeli novac?! Postoji li javni podatak o tome? I koliko novca podijeli, a koliko utroši na svoje djelovanje? I što radi s novcem koji preko cijele godine kaplje na njihov račun? Oroče ga na banci i pokupe kamate? Da li to stave sebi u džep ili uplaćuju u neki mirovinski fond za estradne umjetnike?

Pretpostavimo da ste autor koji je odlučio svoje uratke dijeliti besplatno (nije važno na koji način). Ionako znate da od prodaje nećete imati neku zaradu, a želite steći što širi krug slušatelja i prodati koju kartu više na koncertu?! ZAMP će od vas zatraži naknadu za javno izvođenje.

ZAMP se ponaša kao da ima monopol na javno izvođenje glazbe, bez obzira na to jeste ili niste njihov član. Po čemu su oni dobili takav status i da li je moguće da drugi autori osnuju svoju udrugu koja će se brinuti za njihova prava i bolje starati o novcu koji dobiju za izvođenje svojih radova?!

Budućnost

Klasična diskografska industrija nema baš sjajnu budućnost u digitalnom dobu. Najvjerojatnije će joj se dogoditi isto što se dogodilo i njezinom veličanstvu ploči. Objavljivat će samo klasična izdanja, alternativu, umjetničke i retro projekte. Sve ostalo će biti digitalna produkcija bez čvrste veze s određenim, materijalnim nosačem zvuka. Tu se otvaraju nove mogućnosti za autore. Neposredna distribucija njihovih uradaka krajnjem kupcu. Kupac će manje platiti, autor će više zaraditi jer je izbjegao krpelje. Idila. Ali zacijelo neće biti tako. Krpelji će evoluirati...

Zaštita

Zaštita od presnimavanja je jedna od vječnih noćnih mora raznih izdavača. U tome ponekad pretjeraju pa kupci legalnih izdanja imaju hrpu problema koji ih naprosto tjeraju da kupuju od pirata. Zaštita ne bi smjela biti gnjavaža za kupca, ili ga čak spriječiti da uživa u svojoj kupovini. Neki dan sam kumi instalirao neke orginalne igrice i od 4 igre samo je jedna proradila bez problema. Ostale su imale zaštitu koja je bila tako dobra da se nisu dale instalirati. Jedan od izdavača je na svojoj web stranici ponudio zakrpu koja je rješavala problem, a od ostalih niti riječi. Da li će vlasnik tih igara i slijedeći put kupovati orginale? Ili će otići kod lokalnog pirata, skinuti igru s Interneta...?

Kupac koji kupi legalni proizvod treba za svoj novac dobiti odgovarajuću vrijednost. Treba dobiti više nego onaj koji je kupio isto to od pirata. U današnjoj situaciji 'legalni kupci' dobivaju samo više gnjavaže.