Mandrake mi u početku nije ulijevao provjerenje, mislio sam da se radi o običnom RedHat klonu s izmijenjenim sučeljem. Onda sam se zaposlio u firmi koja je na svojim serverima vrtjela Mandrake pa sam mu odlučio dati šansu. Nije bio dorađen i ispeglan kao SuSE kojeg sam u to vrijeme koristio, ali mi je definitivno bolje legao nego tada aktualne inačice RedHat-a. Aktualizirala se i priča oko naše HRID distribucije pa sam te 2001. 'prešao' na Mandrake. Dopao mi se odabir paketa, tolerirao sam mu sitne, nekima iritirajuće, bubice te marljivo pratio njegova izdanja, koristeći i beta inačice. Jedna takva beta je u jednoj firmi više od godine dana služila kao testni web server na skromnom Pentium 166 računalu.

Neizvjesnost oko opstanka, ritam izlaženja i neke nove buhice kumovale su mojem povratku na Slackware. LinuxPackages.Net mi se dopao više od tada aktualnih alternativnih respozitorija za Mandrake, a više muke kod početnog podešavanja Slackware je nagradio stabilnijim radom. Nisam više instalirao Mandrake. Slackware nije preživio dugo, svoje mjesto na diskovlju ustupio je novoj zvijezdi na nebu Linux distribucija: Ubuntuu. Mandrake se u međuvremenu izvukao iz stečaja i još se malo podebljao (spajanje s Conectivom, kupovina Lycoris distribucije). Još je jedna firma pokušala postati zastupnik za Hrvatsku, ali od svega toga ništa.

Mandriva trenutno zauzima drugo mjesto na DistroWatch listi. Ovih mi je dana došao pod ruku DVD na kojem piše Mandriva 2006 Free pa sam se malo poigrao s njime.

Instalacija

Mandriva ima grafičko instalacijsko sučelje (nisam provjeravao da li još uvijek postoji i tekstualno) s pomalo ružnjikavim fontom. Odabrao sam hrvatski jezik i sigurnosti nivo nakon čega sam s DiskDrake-om odabrao particiju na koju ću smjestiti instalaciju. DiskDrake je relativno jednostavan alat, ali onaj koji ga koristi ipak mora znati što radi. Prijevod je u nekim slučajevima malo zbunjujući, pretpostavljam da je englesko sučelje razumljivije. Poslije igranja s particijama slijedi odabir paketa. Ja sam označio sve moguće grupe i nisam se zamarao s pojedinačnim odabirom paketa, što bi inače uradio da ga instaliram na svoje glavno desktop računalo. Instalacija svih paketa iz odabranih grupa trajala je 18 minuta, a za to vrijeme su se na ekranu izmjenljivale reklame (Skype, Intel, Mandriva...) te slikovne upute. Nakon podešavanja zaporke za root-a i definiranja korisnika Mandriva mi je pokazala sažetak. Prilikom instalacije nije mi bilo ponuđeno podešavanje mreže, to je sada bilo moguće iz sažetka. U sažetku je moguće podesiti i većinu ostalih postavki (podizanje servisa, boot manager, tipkovnica, očvrsje..).

Instalacija boot managera pati od iste boljke kao i većina ostalih Linux distribucija (Ubuntu je tu iznimka): kao stavku na boot izborniku ponude sebe i Windowse, ukoliko se nalaze ne nekom od diskova. Ostale Linux distribucije su zanemarene pa njih morate kasnije definirati ručno. Prosječnom korisniku to nije problem, ali ako ste manijak koji na diskovlju ima nekoliko distribucija, onda je to dodatna gnjavaža.

Prvo podizanje i pozdravio me Čarobnjak za prvo pokretanje. Preskočio sam ga. Default grafičko okruženje je KDE 3.4. Nakon kratke šetnje po izbornicima još jednom pozdravljam Ubuntu minimalizam. Provjerio sam kako radi Gnome, a podsjetio sam se i na to koliko je WindowMaker brži od svih njih. Za pohvalu je činjenica da je izbornik aplikacija na svakom od tih grafičkih okruženja skoro isti, tako da prijelaz na novo okruženje neće značiti da morate potrošiti dodatno vrijeme na sređivanje izbornika.

Podešavanje sistema je najjednostavnije iz Linux Control Center-a, koji se nije previše izmijenio u odnosu na stari Mandrake, pa se i nakon nekoliko godina osjećate kao doma, samo tu i tamo otpuhnete prašinu. Za potpunu kontrolu sistema preporučuje se vi i konzola, ali u LCC-u možete neke stvari obaviti jednostavnije i brže.

Naučio sam se na Synaptic pa mi Mandrivino odvajanje procedura za instalaciju novih i deinstalaciju starih aplikacija djeluje nespretno i nepotrebno. Možda ima neki rpm manager koji ima sličnu funkcionalnost kao i Synaptic, ali ja ga nisam otkrio u brzom naletu.

Prednost Mandrive nad većinom ostalih distribucija je što ne diskriminira razne 'restricted' formate pa u njoj 'out of box' možete slušati mp3 i gledati divx i slične video formate.

Zaključak

Moj prvi dojam je da Mandriva/Mandrake nije puno izmijenjena u odnosu na stare inačice od prije par godina. Pretpostavljam da se iznutra kriju još neka poboljšanja, ali čini mi se da je Mandriva zadržala svoj kontinuitet dobrog odabira hrpe paketa uz pristojnu instalacijsku proceduru. Testirana inačica nema najnovije programe (PHP je 5.0.4, Open Office 1.1.5), ali djeluje kao najbolji izbor za 'vikend linuxaše' koji žele upoznati Linux, ali pri tome ne žele izgubiti vrijeme na nepotrebna podešavanja ili skidanje dodatnih paketa. Sve su joj više skloni i okorjeli linuxaši, valjda postoji razlog za to, ja sam imao premalo vremena za njegovo otkrivanje.