Nestalo struje. Obavio sam kućne poslove koji bi inače čekali da prestanem raditi. "Oluja mačeva" od Martina me čekala s bookmarkom (koja je jednostavna hrvatska riječ za to) negdje na sredini. Ipak sam se odlučio za bilježnicu i olovku da pribilježim neke od stvari koje su mi se motale po glavi. Ja inače jako brzo pišem i rukopis sam prilagodio brzini. Zbog toga su trpjela neka slova, izgubila su svoj prepoznatljivi oblik, a kao posljedicu sam dobio rukopis koji rijetko tko, osim mene, može pročitati.
Nakon par napisanih rečenica postao sam svjestan jedne činjenice: sada brže tipkam nego što pišem rukom. A nedostajao mi je i backspace, copy&paste za preslagivanje teksta, tekst na ekranu je čitljiviji i pregledniji. Evolucija. Kako li će moje pisanje izgledati za 10 godina? Udobno zavaljen u ležaljku na terasi diktirat ću svoje misli prijenosnom računalu, a background će mi biti oblaci na nebu. I onda ću jednog dana shvatiti da ne tipkam više brzo kao što sam mislio...