Majmun => Mono
Ekipa Mono projekta piše svoje blogove. Monologue je početna stanica Mono blog zajednice. Obično ne znamo ništa o ljudima koji rade na programima koje koristimo, Monologue je dobar način da se upoznaju neki iz Mono projekta a i da saznamo neke informacije kojih nema na službenim stranicama.
Tako doznajemo da MonoDevelop (0.5) očekuje bojna zvana 'Break Everything' u kojoj će dosta stvari biti ponovno napisano. Na pitanje koji programski jezik koristiti Lluis ima jednostavan odgovor: sve. Erik Dasque donosi puno informacija o samom projektu, aplikacijama, događanjima. Jedan od autora knjige Mono: A Developer's Notebook, Edd Dumbill, ispričava se zbog neaktivnosti jer radi na nekim GNOME Bluetooth programima. I među njima ima dosadnih, nezanimljivih pa i blogova bez sadržaja pa njih neću spominjati.
Buba u kaljuži
Bugovci ne vole ovu našu blogomaniju. Goran Zec u članku 'Kaljuža bloga' to još jednom dokazuje. On vidi i spominje samo negativne strane, ne sviđa mu se buka kojom su blogovi zagadili Google. Hm...budući da vrlo rijetko kao rezultat svojih upita dobijem blogove, to zagađenje još nisam primjetio. Jedan stari SF pisac je rekao da je 9?% svega smeće. I s blogovima je ista stvar. Hrpa ovih blogova su smeće i mentalno izdrkavanje, ali ne bih se složio s Goranom da su blogovi baš svim blogerima samo mentalna štaka.
Goranu nije jasno zašto se ljudi 'valjaju u kaljuži' kad mogu sami otvoriti besplatni račun na besplatnom serveru i uzeti besplatnu domenu. Istina je da većina blogera nema dostatno znanje da bi napravili i pokrenuli svoju vlastitu html stranicu. A zašto bi i trebala imati? Blog je dobar zato jer svim informatički pismenim ljudima omogućava da za nekoliko trenutaka registriraju svoju poddomenu i počnu pisati. Zašto bi netko, tko ima nešto zanimljivo za reći, bio hendikepiran činjenicom da nije imao vremena niti volje naučiti html? Po tom kriteriju ni oni koji ne znaju napraviti generalku na autu ne bi smjeli voziti?!
Drugi razlog za valjanje je, po Goranu, to što je 'kaljuža topla i ugodna, svatko ima svojeg obožavatelja i izgleda kao 60x100jpg Brad Pitta'. Pojedinačni blogovi rijetko nalaze put do čitatelja. Prednost ovakvog masovnog blogiranja je to što je puno lakši put do čitatelja. Zašto bi činjenica, da su blogovi na hrpi i da je do njih lako doći, trebala bila tako odbojno kaljužasta?
Možda Goran toga nije svjestan ali ja kod njega njušim jedan strah. Onaj strah kojeg su ispoljavali stari, spori 'prelamači' knjiga kada su se pojavili DTP klinci. Isti onaj strah od kojeg vrište prosječni webmajstori jer se boje klinaca u pelenama koji rade web stranice za šaku kikirikija. Goran se nesvjesno boji da bi pojedini autori blogova mogli dokazati kako pišu bolje i zanimljivije od nekih profi novinara u profi tiskovinama. To je prirodan strah i ne treba se čuditi njegovoj reakciji. Doviđenja Gorane, izvoli Robinette, ti si na redu. ;-)
