Ministar Hebrang je u telefonskom razgovoru zamjerio urednici Dnevnika, Sanji Mikleušević, što je vijest o Sunčanom Hvaru važnija od Šeksa kojeg prima irska kraljica. Kada mu je ona rekla da Irska nema kraljice, on je rekao "dobro kralja", a kada mu je Sanja rekla da ni njega Irska nema, on ju je optužio da koristi njegovu uzbuđenost pa izvlači riječi iz konteksta i manipulira. S obzirom da je ministar bio uzbuđen i da sigurno nema ni najmanju namjeru da kontrolira i pritišće medije, pretpostavljam da je greškom umjesto seksi telefona odabrao broj telefona urednice Dnevnika.

I tako se digla prašina pa nitko nije ni primjetio da je Šeks u Irskoj. S obzirom na priče koje kruže o njemu čini nam se da trenutno u Hrvatskoj nema kvalificiranijeg političara za posjet zemlji pubova. A što Šeks radi u Irskoj? Najvjerojatnije je otišao u špijunažu. Priča o irskom uspjehu nekako je stigla i do naših političara. HDZ-ov ekonomski guru Ante Babić misli da Hrvatska za tri-četiri godine može postati ono što je Irska postala u prošlom stoljeću. Posebno mu je za oko zapeo Microsoft koji, po njegovim riječima, seli pogone iz Irske u zemlje s jeftinijom radnom snagom pa ga treba uloviti i dovesti u Hrvatsku. Po njemu nezaposlene i kvalitetne radne snage u Hrvatskoj ima i više nego dovoljno. Nekako sumnjam u tog ekonomskog gurua koji ne zna da je jedna od glavnih zapreka stranim ulaganjima u našu zemlju upravo prevelika cijena rada.

Naši informatičari ne mogu konkurirati na svjetskom tržištu svojim jeftinim radom jer su oni daleko skuplji od programera s Dalekog istoka koji je skoro neiscrpan bazen jako motiviranih informatičara. Naša šansa je da konkuriramo kvalitetom, orginalnim rješenjima i inovacijama. Prosječan hrvatski informatičar je za strance relativno skup i nedovoljno efikasan. Ako zanemarimo časne iznimke, hrvatska informatička scena (oni koji nešto proizvode) sastoji se od dvije vrste firmi:

- velike, zapošljavaju veći broj ljudi, uglavnom se radi nesistematski i stihijski, par ljudi koji znaju rade i za ostatak koji ne znaju ili ne žele znati pa se samo 'šlepaju' uz 'radilice'.

- male, ponekad je to OMB (one man band) firma, nisu specijalizirane za određeno područje već svaštare i zbog toga ne uspjevaju podići kvalitetu svojih usluga ili proizvoda.

S takvim načinom rada naši informatičari neće nikada postati konkurentni na stranom tržištu. Tako propada jedan veliki hrvatski izvozni potencijal. A da li je uopće točan urbani mit o kreativnim, vrijednim i jako sposobnim hrvatskim inormatičarima?

Vratimo se u Irsku. Da li je tko vidio Šeksa? Da li će on ili netko od njegovih pomoćnika upamtiti ili zapisati da je Irska uspjela zbog pametne državne politike. Dugoročno planiranje je nepoznati pojam za ovu ali i za prošle hrvatske Vlade. Irska je smanjila porez, potaknula izvoz, privukla strani kapital, a sigurno stranim ulagačima probleme nije radila spora administracija, korumpirani službenici ili lokalni močnici. Ali sve to ne bi bilo dovoljno da novac u zemlju nije uložila milijunska američka dijaspora koja je osim novca donosila i poslove.

I mi imamo dijasporu. Prije koji mjesec su bili tu i pokrenuli nekakav klub 100 ili 200. Nisu prije došli jer ih prošla Vlada nije voljela. Kako su izabranici srca njihovih opet u Hrvatskoj došli na vlast oni su se sjetili da bi htjeli pomoći. Da li će sve ostati na riječima? Da li će one koji se s torbom punom novca zapute u Hrvatsku dočekati utrka s nesavladivim preprekama? Da li je moguće da jedan uložen dolar bude stvarno jedan uložen dolar, a ne da ga grizu i škartiraju naši domaći štakori?