Za rad na računalu nekako je najprikladnija noćna smjena. Nitko ne zove na telefon, ukućani mirno spavaju, kroz poluotvoreni prozor prelijeva se svježi zrak i zvukovi ptica, žaba i zrikavaca. Jasno, ukoliko živite na selu. ;-)
Prije mi je noćna smjena bila udarni termin. Kad sam dobio prvo računalo odradio sam je prvi put. Ujutro je mama provirila kroz vrata i upitala da kaj već čujem. U vrijeme impulsa od 48 minuta znao sam cijelu noć visjeti na modemu. Dok je Slackware polako kapao byte po byte ja sam pokušavao surfati ili ircao. Nije mi se jednom dogodilo da dočekam 7 sati na ircu kada je bilo vrijeme za prekid veze jer su dolazili skuplji impulsi. Skuplji? Da su nam sada ti 'skupi' impulsi. Hrvatskih stranica skoro do nije ni bilo, a vanjske stranice su dolazile poput puža. Osim playboy.com i penthouse.com-a za koje je izgleda bio rezerviran poseban smještaj u proxy-u.
Tijekom vremena odviknuo sam se od noćne smjene. Posao to nije dozvoljavao. Ovu noć i ovaj dan sam evocirao uspomene. Trebalo je odraditi posao koji mi tijekom vikenda nikako nije polazio za rukom. U jednom trenu sam izbrisao sve što sam napravio u jednoj klasi i krenuo od nule. Počistio sam i listu bugova. Jutro je došlo dosta brzo. Klinci su se probudili. Pomogao sam ženi da ih nahrani i spremi. Otišli su. Odradio sam jutarnji ritual čitanja pošte i redovnih poslova. Računalo koje je čekalo na popravak sam riješio po kratkom postupku. I onda sam otišao spavati. Još od fakultetskih dana nisam si priuštio spavanje poslije radne noći.
Tri sata sna su bila dovoljna za obnovu baterija. Provjera pošte pokazala je da ništa nisam propustio. Svratio sam na mi3dot i vidio da imaju radionicu "Filmski plakat". Zasvrbjeli su me prsti. Pretražio sam fotke, odabrao tri. Otvorio ih u GIMP-u i ostalo je povijest.

Već odavno ne mrzim ponedelek.