Ovo nije prikaz knjige ili filma. Ovo je istinita priča.

Kažu da je Science Fiction (SF, hrv. Znanstvena Fantastika) povijest budučnosti. Svakodnevno nam se događa slučaj da se susrećemo sa stvarima ili pojavama o kojima smo nekada čitali u SF knjigama. Neke stvari su dobre, druge loše...

Današnji Novi list donosi članak o problemu rušenja spomenika i spaljivanju knjiga. Redovni posjetitelji knjižnica bili su svjedoci kako je početkom devedesetih velik broj knjiga nestao s polica. Interesantna je bila činjenica da uglavnom nisu nestajale ideološke knjige iz prošlog sistema, već beletristika pisana, na tada nepodobnoj, ekavici. Kako su istočni SF izdavači bili puno agilniji od naših i izdali su daleko veći broj knjiga, to spontano nestajanje zasigurno su prvi primjetili ljubitelji SF-a. Dosta velik broj i ostalih knjiga, koje naši izdavači nisu izdali, postao je nedostupan čitateljima.

Npr. u "mojoj" knjižnici je preko noći nestao "Gospodar prstenova" u izdanju Nolita i tek se skoro deset godina kasnije vratio u izdanju Algoritma.

Knjiga je raznim režimima uvijek bila velik neprijatelj s kojim se treba obračunati. Na taj način su si uvijek radili medvjeđu uslugu jer zabranjeno voće je najslađe. Široke narodne mase uglavnom nisu tako veliki čitatelji da bi 'negativna ideologija' ili jezik prouzrokovali neki veliki potres u društvu. Puno je manja šteta ako se ostave knjige na policama. A oni koji čitaju knjige ionako imaju svoje mišljenje koje nikakav režim neće promijeniti.