Imam tu na stolu jedno bolesno računalo. XP Home je prestao raditi pa je čovjek zvao trgovca po čijem je naputku započeo novu instalaciju koja je pukla na pola. Trgovac mu je rekao da mu dalje ne može pomoći i kako je najvjerojatnije izgubio podatke. Čovjek je neki kreativac, dosta piše i užasnula ga je spoznaja da bi njegov rad mogao biti izgubljen. Kada im više nitko ne može, ili ne želi pomoći, onda se sjete mene. A mene onda uvijek impresionira činjenica kako svi ti samozvani, i od drugih zvani, "stručnjaci" zapinju na banalnim problemima.

Dovršim instalaciju, popričam s čovjekom na aktivaciji, ja njemu brojeve, on meni brojeve. Pomislih si kako taj čovjek ima zamoran posao, po cijele dane samo sluša, tipka, izgovara brojeve. Ja to ne bih mogao raditi.

Zanemarujem neuredne korisničke datoteke kojih ima svuda pa i u korijenskom direktoriju, idem pogledati da li sve komponente rade kako treba. Zvučna kartica se duri. Instaliram drivere i priključujem zvučnike. Prije toga restart. Čujem neke čudne zvukove iz zvučnika. Pojačam, resetiram. Neki metalni glas na nekom jeziku, koji nalikuje na engleski, nešto govori. Potpuno nerazumljivo. To je jedna od onih ploča koje bi nam trebale ispričati što ih muči. Ali takvog nerazgovjetnog mucavca teško da će itko razumjeti. Oni stari bipkavi POST kodovi puno su mi razumljiviji.

Za sada nema bojazni da će brbljava matična ispričati serviseru kakve ste joj perverzije radili.

Ali ne grantiram da će to tako ostati i idućih godina...?! :-)