Eh, šteta je što Fran Višnar ne piše svoj blog. To bi bilo izuzetno zanimljivo i čitljivo štivo. Za Višnara sam prvi put čuo na Filozofskom fakultetu gdje je predavao ONO i DSZ. Profesor čija sam predavanja ja morao pohađati nije bio previše zanimljiv, ali kolege, koje su imale sreću da upadnu u grupu profesora Višnara, nisu prepuštale niti jedno predavanje iako on nije kontrolirao dolazak.

U jučerašnjem Vjesniku Fran Višnar na jako zanimljiv i slikovit način opisuje probleme s kojima se susreću vozači kamiona u Iraku. Web server Vjesnika nešto šteka zadnjih dana, ali valjda će se smilovati i poslužiti vam članak Cestovni ruski rulet.

Višnar će uvijek na zanimljiv način započeti članak, često u stilu nekakvog romana. Podatke s kojima on raspolaže nećete pročitati u ostalim dnevnim novinama ili vidjeti na televiziji. Poput vještog slikara, koji s par poteza nacrta sliku i stvori atmosferu, tako i Višnar s nekoliko riječi stvara dojam da se zapravo nalazite na mjestu koje on opisuje. On je često subjektivan, iznosi svoje mišljenje, podsmjehuje se mladim ročnicima hrvatske vojske, koja se pretvorila u ružno pače, zato jer se žale "zamisli oni urlaju samo zato što se svi na možemo probuditi - tako rano." Otkrit' će nam da je JFK bio na "speedu" zbog svoje bolesti i da bi možda i preživio atentat u Dalasu da nije nosio leđni križni podupirač zbog bolova u kralježnici. Zbog njega je nakon prvog metka ostao sjediti uspravno pa mu je drugi metak raznio glavu.

Ako i niste prije čitali Vjesnik, Fran Višnar je jedan od dobrih razloga da to počnete činiti. Ako želite samo njegove članke poslužite se Googleom.