Mala pitalica, pogađamo osobu. Prvo računalo sklopio je u dnevnoj sobi svojih roditelja, pokrenuo je startup, izumio je vlastiti programski jezik u kojem je napisao šahovski program? Više vam je imena proletjelo kroz glavu, neki su se možda i sami prepoznali u toj pitalici? Idemo malo preciznije. Ono računalo iz dnevne sobe je bilo prototip koji je u svojoj trećoj inkarnaciji postalo prvo potpuno programibilno računalo na svijetu. I dok se pokušavate sjetiti tko je kriv za ENIAC-a recimo da je čovjek pokrenuo prvi računalni startup na svijetu. To sa startupima vam je valjda manje važno, danas se sve naziva startupom. Spomenuti programski jezik bio je prvi programski jezik višeg nivoa uopće.
Čovjek se zvao Konrad Zuse, rođen je u Berlinu 1910., prvo računalo (nazvano Z1) je završio 1936., a prvo programibilno računalo je svijet ugledalo 1941. (nazvano Z3). Startup je pokrenuo 1949. i do 1967. proizveli su 251 računalo da bi zbog financijskih problema firma bila prodana Siemens AG-u, a Konrad je 1969. napustio kompaniju. Siemens je Konradu negdje sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća poklonio PC računalo kojeg on nije ni dotaknuo već mu se veselo beljio. Prvi programski jezik više razine zvao se Plankalkül, dovršen je 1946., ali je tek 1972. službeno objavljen pa nije utjecao na razvoj ostalih programskih jezika.
Zuse je i autor teorije da se cijeli svemir rezultat izračuna na velikom cellular automatonu. Pod stare dane bavio se izgradnjom replika svojih legendarnih računala i slikao je neloše slike. Posljednji projekt na kojem je radio i kojeg nije završio jer se njegov životni program prestao izvršavati, bio je Helix toranj namijenjen iskorištavanju snage vjetra za proizvodnju električne energije.
Konrad je sam napisao kratku biografiju, a njegov sin je napisao zanimljiv osvrt na život svojeg oca pod nazivom The Life and Work of Konrad Zuse. Dosta materijala (uključujući i dokumentaciju za Plankalkül te razne simulatore) može se pronaći na stranici Konrad Zuse Internet Archive.
Njegova računala su bila zanimljiva zbog toga jer su konceptualno (pogledajte dijagram br. 10) bila bliža današnjim računalima nego neka poznatija i glomaznija računala koja su nastajala u Americi, unatoč tome što su s mehaničkog gledišta bila primitivnija. Konradova računala su omogućavala da operater kontrolira izvršavanje programa, bila su bazirana na binarnom brojevnom sustavu i koristila su aritmetiku kliznog zareza. Z1 je imao mehaničku memoriju od 64 riječi po 22 bita. Z2 je također imao mehaničku memoriju, a Z3 je koristio releje. Konrad je u početku bio protiv vakumskih cijevi jer je težio da njegova računala budu pouzdana, a tada tu tehnologiju nije smatrao pouzdanom. Z4 (koji je drugo komercijalno digitalno računalo na svijetu, a Konrad ga je prodao ETH-u Zürich) je mogao raditi preko noći, bez nadzora, što nije bilo uobičajeno za računala tog vremena. Konrad je izjavio kako je klepetanje Z4 releja jedina zanimljiva stvar u noćnom životu Züricha. Tipično geekovski. :-)
Z4 se koristio i za edukaciju, od 1951. studenti su imali tečajeve iz programiranja s praktičnim vježbama na računalu. Kad samo zamislim da sam ja 38 godina kasnije, na jednom našem fakultetu, programiranje učio i polagao na papiru.
