Poslovni model i USP su u nekoj magli izmedju “smanjeni troskovi” i “virtualno je cool” (neke druge poruke nisam dozivio), zacinjeno real-life rješenjima (jer drugih, naravno, nije bilo): sorry, al nije virtualni shopping ako mi brkati dostavljac zove zenu da ce joj za pol sata donijet štikle da si proba…zvuci vise kao uvod u old skul pornic, a manje kao nova era trgovanja.

Projekt je naopako jer nije odgovorio na elementarno pitanje: “zasto ljudi VOLE ići u shopping”. Trillenium indirektno lezi na pretpostavci da je ljudima posjet nekom od shopping centara odbojan, naporan i neisplativ - što je apsolutno krivo.
Antropolozi, sociolozi, psiholozi pa i trgovci mogu vrlo precizno na ovo odgovoriti, Trillenium ne moze. Netko je mislio da trust IT mozgova moze dati bolji odgovor. I dali su ga, ali iz svoje perspektive. Na kraju imas virtualni projekt odljepljen od pameti i stvarnosti, naslonjen nazad na istu.

Da li ce kupci i trgovci zagristi? Da, kao i na svaku drugu trendy-cool pojavu u Hrvata. Upitno je u kojoj mjeri i da li dovoljno za uspjeh. Uzlazni trend ce se pojaviti, samo je pitanje koliko brzo ce se ispuhati.

Netko je spomenuo kako ce nas projekt iznenaditi: vec nas iznenadjuje, s tehnoloskog aspekta, ali s uporabnog i ljudskog nikako.

Realnu šansu projektu dajem u skoro pa humanitarno/filantropskoj niši - kao projekt namjenjen osobama s invaliditetom. Za tu društvenu skupinu shopping centri nikako nisu prilagodjeni, ne arhitektonski vec zbog tempa i dinamike kretanja, komuniciranja i trgovanja. Takva niša nikad neće vratiti uloženo, ali je ako ništa, pozitivan korak prema društvu jednakih mogućnosti.

A za sve koji misle da je ispijanje kave u virtualnom kafiću jednako uzbudljivo kao i napuhavanje gumene lutke…ju-faking-hu, sretno vam bilo.

Btw vuče, odličan tekst

2o startupa sounds much better

@Berislav: nisam spominjao SL jer tamo je aktivno tržište virtualnih stvari, a imaju i svoju posebnu valutu, to je druga kategorija.

Da je 3D virtualni trgovački centar uspješan trgovački model to bi se već pokazalo u praksi

Najbolje od svega je da otvorena platforma za takve stvari postoji već godinama, a zove se Second Life.

@Marin: Jako bi me zanimalo zbog čega ti se tako čini. Osobno poznajem neke ljude uključene u projekt, i s popriličnom sigurnošću vjerujem da nije nikakvo pranje novca (čijeg, uostalom?) u igri. Novci se zaista troše u razvoj platforme (iako gotove već postoje), plus vrlo jaki marketing i PR. Potpuno se slažem s Vukovom ocjenom da je riječ o projektu osuđenom na neuspjeh, te da bi se taj novac mogao puno bolje iskoristiti na drugom mjestu.

Jednostavno je riječ o još jednom primjeru dobrog starog Hanlona.