Kao što ste već mogli naviknuti o WhoisHR-u ne piše Zlodi, već ja, Gordan pa je red za još jedan mali update o stanju projekta + najava novog projekta.
Koliko god se činilo “glamurozno” pustiti neki web servis u pogon i gledati kako graf posjećenosti u Google Analyticsu raste nakon par mjeseci posao se ustali, sve je manje glamurozan i prevladavaju neke druge stvari poput održavanja servera, aplikacije i brige o korisnicima.
Od svih pohvala i kritika koje sam čuo na račun projekta izdvojio bi dvije “struje”. Napredni korisnici kažu: “Što će nam to!? Imamo dns.hr.”. Slažem se možete otići na dns.hr i dobiti neke od podataka koje WhoisHR prikazuje, ali čvrsto stojim iza činjenice da su podaci na WhoisHR-u kvalitetnije prikazani i da postoji solidna količina podataka koji su zanimljivi upravo naprednim korisnicima. S obzirom da servis dnevno posjeti oko 1100 ljudi koji naprave preko 2000 upita teško je reći da je nepotreban.
Druga “struja” su manje iskusni korisnici kojima uz sav trud da shvate što je WhoisHR to nikako ne polazi za rukom. Takvi ljudi nazovu Grejp dva-tri puta dnevno. Neki su pristojni, većina nije. Pitate se što žele? Mnogi se žale da im ne radi web ili mail i zahtijevaju da im mi to sredimo. Katkada im uspijemo objasnit da nemamo veze s njihovom hosting tvrtkom, a češće ne. Mnogi nas zovu i traže informacije o građevinskom materijalu, sadnicama, sanitarijama, knjigovodstvenim uslugama i radnom vremenu raznih tvrtki. Nije vam jasno zašto? Nije ni nama bilo, ali nakon što smo počeli ispitivat ljude zašto smatraju da mi prodajemo šljunak na veliko (ne, nije šala) otkrili smo problem: ljudi žele kupit šljunak pa utipkaju u Google ime tvrtke koja prodaje šljunak. To ih dovede na WhoisHR gdje vide informacije o web stranici željene tvrtke. Umjesto da kliknu na link ili na thumbnail oni kliknu na “kontakt” od WhoisHR jer misle da su već na željenoj stranici. I eto, tako se Grejp počeo baviti prodajom šljunka.
Situacija je isprva smiješna, ali nakon što primite na desetine takvih poziva počnete se pitati tko to zapravo surfa Netom i kako takvim osobama prezentirati svoj proizvod i uslugu kada se nisu kadri skoncentrirati 2 minute kada nešto traže. Usto, surfanje preko Googla poprima zabrinjavajuće razmjere jer ako neku stranicu posjetite 10 puta dnevno zar nije lakše napravit bookmark nego svaki put njeno ime utipkavat u Google!?
Tko su vaši virtualni susjedi?
No, da ne ispadne da samo mlatim staru slamu iskoristit ću ovu priliku da premijerno predstavim novi projekt: Susjedi - tko su vaši virtualni susjedi?. Susjedi će vam pomoći da otkrijete tko su virtualni susjedi bilo kojeg web sitea. Ili za one tehnički potkovane koji inzistiraju na točnosti to je reverse IP lookup alat sa prilično velikom bazom domena orijentiranom uglavnom na domaće projekte. O svakoj domeni pružamo i dodatne informacije poput thumbnaila, opisa, tagova, IP-a i NS-ova. Servis je u beti i kroz par tjedana će biti gotov.
Vjerujem da će mnogi ponovo reći da izmišljam toplu vodu i da “vani ima na tisuće takvih alata”, al u Hrvatskoj nema, a nema niti vani s ovakvom funkcionalnošću. 90% upita serviramo direktno iz baze bez ikakvih vanjskih upita. Za preostale upite koristimo vanjsku bazu koja nije odveć sjajna i nadamo se da ćemo je se riješit kroz neko vrijeme. U slobodno vrijeme server šeće Netom i posebno ga vesele NS-ovi s dozvoljenim zone transferom s kojih skida popis hostova, a nije mu problem zaviriti ni u razne direktorije kako bi saznao tko su vaši susjedi. Ukoliko posjedujete neku domenu koje nema na Googlu i općenito nikom niste rekli za nju pa čak niti konfigurirali NS-ove svejedno postoji šansa da je Susjedi imaju u bazi jer primamo i redovite updateove o registriranim domenama za nekoliko najvažnijih TLD-a.
Ok, sad slijedi mozda malo zadiranja u domenu podcjenjivanja, ‘ja sam bolji’ i slicno, al jednostavno, moram reci, pa da se svi skupa bacimo s oblaka na kojima letimo surfajuci netom.
Situacija koju sam vidjela barem 10tak puta SVAKE ak. godine. Demos sam u praktikumu i gledam sto ljudi rade.
Covjek sjedi u praktikumu za racunalom u prostorijama fakulteta PMF-Matematika.
Covjek zeli doci na svoju osobnu stranicu, direktan link je web.studenti.math.hr/~username
Kako to covjek radi?
1. Ode na google
2. upise nesto od ‘matematika’ ‘pmf matematika’ ‘matematicki odjel’ ‘math.hr’
3. klikne na link koji mu se vrati i bude http://www.math.hr (primjetiti zadnji iz popisa upita, molim lijepo :D)
4. nakon toga ode u desni dio ekrana, gdje su popisani redom - studentske obavijesti, studentske web stranice, etc i klikne na ’studentske web stranice’ (koje se btw zovu we.studenti.math.hr)
5. nakon toga se trazi u meniju (zadnje, pod linkovi - osobne stranice) i klikne na to
ceka da se ucita i
6. nalazi svoj link pod imenom i prezimenom
nazalost, cinjenicno stanje je da to vidjeh da radi ekipa koja je na profesorskom smjeru - ekipa koja ce jednog dana nasu djecu necemu uciti….
inzenjeri npr ne znaju stranicu kolegija - za potrebe primjera neka to bude http://www.math.hr/nastava/vekt od vektorski prostori
), gledaju lijevo, traze link nastava pa ‘podrska za neke kolegije’ pa onda traze vektorske prostore i kliknu
vec idu na http://www.math.hr (yes, yes. bez gugla
call me stupid, al meni je lakse upisati http://www.math.hr/nastava i pogledati koja mi je kratica za kolegij koji trazim, nego da gubim jedno 5 minuta da se snadjem na nepreglednom webu
ok, mogu fulati - pa sta, postoji back gumb
anyway, IMA IZNIMAKA, sto je zapravo steta - ovo bi trebale biti iznimke, ali postaju pravilo :/
nekoc (sto nije bilo davno, like, prije 3-4 godine) su mi ljudi uredno recitirali url-ove
sad kad ih pitam sto trebaju (a kad mi dodju onda trebaju printati) jednostavno ne znaju beknuti dok ne vide http://www.math.hr i krenu mi se ‘odi lijevo’
necu ici lijevo, reci mi koji f* kolegij ti treba
ne tvrdim da covjek treba biti hodajuci bookmark, al da mi treba google da odem na stranicu svog faxa, ili da nisam u stanju zapamtiti svoju stranicu….. zasto onda uopce mislim da se znam sluziti internetom?!?!
znaci - nije da ne mogu, vec nece :/
da naravno, do facebooka znaju doci
dopustam da ljude to ne zanima, ali vidjeh prilicno informaticki nezainteresiranih ljudi koji znaju sto ZELE da im napravim i bas ih briga kako cu ja to
ali je masa svakim danom sve veca onih koji pojma nemaju sto zele dok ih se za rukicu ne dovede do toga i po mogucnosti im se gurne u ruke…..
zivjela bolonja i snizavanje kriterija, jelte….
point: ako je tako na instituciji koja bi trebala obrazovati informaticki pismenu celjad - sto ocekivati od vulgaris covjeka koji zeli kupiti sljunak?!
a ja jos nisam stigla dalje od toga da mu stavim vecernji i jutarnji u bookmarke
bas me zanima hoces li dobiti kakav upit od mog oca, upravo je spojen na net i pojma nema o kompovima
btw, ako znate neku DOBRU knjigu o KDE/Fedora okruzenju za covjeka koji POJMA nema o racunalima i kako to relativno bezbolno objasniti - VRISTITE!!!!!!!!!
Treba mi nesto tipa ‘for dummy’ ali na - HRVATSKOM
Sad su me svi u firmi cudno pogledali zasto se smijem ko nespasen ali jednostavno nisam mogao izdrzati kad sam procitao “ali nakon što smo počeli ispitivat ljude zašto smatraju da mi prodajemo šljunak na veliko (ne, nije šala) otkrili smo problem”
Sto se tice “susjeda” servis je OK, nista novo, ali posto ne postoji kopija na nasem webu valjda ce biti koristen
Ti si car!
Ovo sa prodajom šljunka mi je super…:-)))