I ja sam bio jedan od onih koji su tumarali od kioska do kioska i tete zbunjivao pitanjem Imate li Plan B? Kako sam ja registrirani ovisnik tete nisu podlegle pokušaju uvaljivanja raznog drugog smeća kojeg inače prodaju povremenim konzumentima.

I danas ujutro sam ga se konačno dokopao kod omiljene dilerice. Nestrpljiv da ga prelistam, odabrao sam najbolji mogući put kojeg može odabrati čovjek koji u hodu čita novine. Najprije kroz mali parkić, a onda kroz razrovanu ulicu koja je zatvorena za promet. Šanse da me pokupi neki ludi vozač kojemu idu na živce pješaci koji u hodu čitaju novine su bile minimalne. Radovi u razrovanoj ulici još nisu počeli, radnici su u prvoj birtiji s nogu ispijali đipije, a jedan od njih, kojemu stanje jetre nije dopuštalo jutarnji džoging, sjedio je na korpi od bagera i čitao novine. Izmijenili smo ovisničke pozdrave jedva primjetnim klimanjem glave.

Zamrzio sam činjenicu da ja vozim do posla i barem ovo jutro više bih se volio truckati u autobusu. Tijekom dana nisam imao prilike za konzumaciju i tek sam navečer, dok sam mijenjao vodu u dječjem plastičnom bazenu u vrtu, imao prilike malo detaljnije vidjeti kakav je taj Plan B.

Već mi je brzi pregled otkrio Borjin Plan B za slučaj da nebude dovoljno sadržaja za nulti broj. Sve će popuniti Jurman. ;-)

I sad bih ja tu mogao napisati nekakav realni osvrt na novi narkotik, ali u tome me spriječava činjenica da među koricama ima hrpa kolega blogera i pokoji bbser pa bi negativna recenzija mogla izazvati bacanje nekakve crne magije zbog koje će svi moji rss feedovi zalutati i nikada neće pronaći put do vaših rss readera.

I zato ću samo reći da mi je baš dobar.

I točka.

E pa neću. Nek se gone k vragu crne magije, ako sam mogao izaći na kraj s invazijom spamera onda se mogu boriti i s crnom magijom. Ima odličnih tekstova, ima onih koji su tak-tak, ima onih koji bi više odgovarali nekom drugom magazinu. Neki dobri tekstovi su prekratki, pucaju po šavovima, neki drugi su opet predugi, razvodnjeni. Izgled mi se dopada, jedino je izbor fonta ponegdje malo neprilagođen čitatelju, tj. malo teže ga čitaju oni brzi čitači poput mene (npr. stranice od 098-101, naročito onaj sivi kvadratić s pretankim i prevelikim slovima - Televizija na zaslonu mobitela).

Ima dosta dobrih tekstova koji su na tragu onoga kamo bih ja volio da Plan B krene. Želim osobne tekstove, konkretna iskustva, doživljaje i razmišljanja autora ili onih s kojima isti razgovara. Želim drugu stranu. Ne želim ono o čemu pišu ostali. Želio bih čitati ono što ne mogu pročitati negdje drugdje ili ono o čemu drugi ne žele, ne mogu ili ne smiju pisati. Gledam te hi tech i gadget stranice. E to mi se najviše ne sviđa. Ne zanima me tih par riječi o proizvodu koje sam već ionako pročitao na sto strana. Hoću da mi svoj gadget opiše onaj koji je srastao s njime, koristio ga u realnim uvjetima i u realnom vremenu. Ok, znam da je mala vjerojatnost da netko od novinara ima neku dizajnersku uspješnicu, ali možete izvršiti gerilski upad u neki salon i šarmirati prodavačicu da vam dopusti izležavanje u tom cool naslonjaču ili glumiti ozbiljnog kupca i poigrati se s daljinskima u Bang & Olufsen dućanu tražeći koji od položaja označava maksimum. Ili napraviti feljton gadgeti prošlog stoljeća i kroz različite decenije prikazati razne gadgete. Točka nabave: Hrelić.

Želio bih malo više putopisa, ali ne nužno iz dalekih zemalja. Nešto poput Pedale. Ima oko nas hrpa zanimljivih, a većini ljudi nepoznatih mjesta. Hoću tekstove o stripu. A možda i pokoju pasicu pravog stripovskog osvježenja. I glas za SF, mada ovaj put nisam zadovoljan. Ja ne volim tog Heinleina, pa bio on još 100 puta kralj gadgeta. Po meni je Pohl i njegov Gateway geekovskiji od svega što je Robert napisao. Glazba? Naglasak na neotkrivenim biserima. Sigurno još ima otkrića kakvi su meni bili The Disco Biscuits na IUMA-i.

Sve u svemu utisak je pozitivan. Ocjena vrlo dobar. Tako da imaju prostor za popravak. I nek ne prodaju previše onu foru s malo teksta i puno praznog prostora. I sad ti čekaj dva mjeseca slijedeći broj.

Rujan. 15. Čudne spodobe se opet šuljaju oko kioska mumljajući planbe, planbe...