Ali naime, zaboravljamo svi na to gdje se nalazimo. Prošle (ili pretprošle godine) je ministar Primorac uveo HNOS u osnovno školstvo. Činjenica je da niti profesori do zadnje minute nisu znali što taj program donosi, te HNOS nije previše uspješno proveden. A većina sve svodi na grupni rad i “učenje u prirodi”. Tako da, ako već nastane tolika panika oko HNOSa, i ne može se provesti re-organizacija rasporeda sjedenja unutar razreda, pitanje je kako bi to sve izgledalo.

Sa jedne strane, uvođenjem prijenosnika u regularnu nastavu, a ne samo izbornu informatiku (koja je i dalje nažalost izborna) definitivno je da bi se sve uvelike promijenilo. Doduše, time se otvara veliki spektar mogućnosti. Kao što je Franzi rekao, pa i negativnih. Varanja, trganja itd. Jednostavno, dati učeniku prvog razreda prijenosnik u ruke je po meni suludo.. Pa čak i dati četvtašu. I sve to opet ima svoje mane. Ukidanjem dosadašnjeg načina obrazovanja i informatizacijom ostatka, sigurno bi recimo rukopis kod svih “oslabio”. U ostalom, gledanje u monitore za vrijeme nastave (koja zna biti po 8-9 šk sati) je jednostavno ne dopustivo jer će učenik sigurno kada se vrati doma provesti još barem sat-dva za računalom.

Nemamo ni adekvatno obrazovano osoblje škola, i onda bi se trebalo uvesti tako nešto. Da nebi ispalo da sam ja protiv toga, dapače, meni je to palo kao ideja na pamet. Kako bi se to trebalo uvesti, ali kada zbrojiš sve pluseve i minuseve toga, ipak dođe čovjeku da malo promisli

Zamislite samo koliko bi se teksta moglo ukucati u laptop prilikom slušanja nastave (u odnosu na pisanje rukom).

Ja sam iz ovog razloga funkcionalno nepismen - pišem tipkovnicom skoro istom brzinom kao i olovkom, ali mi se zato rukopis strašno pogoršao. Znam da svaki rad prstima unapređuje biomehaniku šake, ali olovka kao osnovno pomagalo treba ostati u školi Sve drugo je, naravno, dobra nadogradnja (sviranje, tipkanje…)

Još kad bi imenici bili digitalizirani, to bi otvorilo niz mogućnosti, primjerice pregledavanje ocjena, nekakvih komentara razrednika i sl. putem interneta, što bi uvelike olakšalo posao roditeljima. Naravno, i mogućnost “istraživanja školskih servera i potajnih promjena u imeniku”.

Al’ i da to uvedu, morali bi otpustiti valjda 90% profesora.

Pogrešno je vezati ECDL samo uz jedan OS i jedan office paket, imamo i Open Source ECDL koji obrađuje Linux (Ubuntu) i OpenOffice. Ta činjenica ništa ne mijenja, i dalje smatram da je ECDL loš odabir za klince kojima trebaju drugi temelji i drugačiji način učenja.

Trenutačno je referentna verzija za ECDL Office XP, koji je još donekle sličan ostalim uredskim paketima kad je riječ o korisničkom sučelju — ali što će se dogoditi ako ECDL prijeđe na Office 2007? Oni koji završe tečaj (bez ikakvog drugog znanja) bit će potpuno nesposobni koristiti išta drugo, jer će svugdje tražiti ribbone.

Ja osobno ribbone smatram dobrim unapređenjem GUI-ja, ali dok sve aplikacije ne koriste isti pristup poznavanje samo njih neće predstavljati nikakav napredak.

Tu je negdje i jedna zanimljiva tema analize divergencije korisničkih sučelja kojima smo svjedoci. Nekad su sve aplikacije na jednom OS-u imale bar 90% isti princip rada — izbornici, “File” i “Edit” uvijek na prvom mjestu itd. U zadnje vrijeme svjedoci smo raznim eksperimentima, pa tako imamo sve više desktop aplikacija koje se ponašaju kao Web, imamo ribbone, kontekstualne izbornike itd.