Davno mi je prošlo isprobavanje raznih tražilica, otkad sam otkrio Google, zaboravio sam ne sve druge. Ponekad bi testirao neku od njih, ali rezultati bi obično bilo razočaravajući. Kad tražim ili me zanima neki konkretan pojam onda koristim i Wikipediu kao polaznu točku za daljnje istraživanje. Bez obzira na njezinu nepouzdanost, ja još nisam naletio ne neku kritičnu grešku ili spačku. Danas sam na nekom forumu pročitao preporuku za Gigablast tražilicu. Bio sam skeptičan prema tvrdnji posjetitelja foruma kojemu je Gigablast bio bolji od Googlea. Nakon nekoliko testnih upita zaključio sam da te tvrdnje ne stoje, ali da Gigablast i nije tako loša tražilica. Zanimljiv je i onaj njihov XML search feed. Kako baš nešto petljam s PHP-om i XML-om sigurno će se poigrati s njim.

Naletio sam i na jednu zanimljivu usporedbu 6 najpopularnijih (sve je relativno) tražilica. The Web Search Guide se bavi web tražilicama, strategijama i alatima iz kanadske perspektive.

Ako pogledate popis najpopularnijih tagova na del.icio.us stranicama onda ćete morati priznati da su u pravu oni koji tvrde da sve te vrle, nove web2.0 aplikacije uglavom koriste geekovi.

Mile Kekin igra vrlo upečatljivu i uvjerljivu ulogu ljubitelja porno filmova u onoj neuvjerljivoj, predvidljivoj i prepisivačkoj seriji koja ide petkom. Odgledao sam prvu epizodu u novoj sezoni i vidio samo hrpu prepričanih viceva s bradom. Ali Mile piše i jednu od najboljih kolumni na .hr webu. Trebalo bi ga s tamne, koorporativne strane povući na svijetlu, blogersku stranu sile. ;-)

Kad sam svojedobno imao malu trgovinu očvrsjem (hardverajem) u malom gradu pokraj najvećeg grada, trudio sam se da cijenama ne odskačem od svojeg velikog dobavljača koji se polako bacao u veleprodaju. Nisam imao sve artikle kod sebe na lageru, ali jamčio sam isporuku od jednog dana. Moj dobavljač je imao jednostavnu i korisnu web aplikaciju za partnere koja mi je omogućava da se ponašam kao da je njegov lager i moj lager. Samo jednom mi se dogodilo da nisam mogao dobiti rezerviranu komponentu, ali sam kao zamjenu dobio bolju i jaču. Konkurencija u malom gradu je imala daleko veće cijene, ali kako sam ja odlučio prodavati samo kvalitetne komponente, oni su bili naizgled povoljniji. Sa svojim žutilom, procesorima s puno mhz-a, malo memorije, 'all on board' pločama i monitorima za koje nikad prije nisam čuo. Pokazalo se da je to dobitna kombinacija. Već dugo nemam svoj mali dućan, ali ponekad imam potrebu kupiti poneku komponentu u svom malom gradu. I uvijek odustanem. Cijene su bezobrazno veće nego u velikom gradu. Nije da mi se uvijek isplati trošiti vrijeme i benzin do Zagreba, ali ne kupujem kod njih iz principa. Danas sam opet zabilježio biser. Canon DV kamera, koja je za jednu generaciju starija od moje koju sam kupio krajem godine u velikom gradu, ima ponosnu cijenu od ~2800kn, dok sam ja svoju platio 2199kn. Poručujem trgovcima u mojem, a i u ostalim malim gradovima: kupci nisu budale, dućan u drugom gradu je udaljen samo jedan klik mišem...