Ongoing donosi usporedbu okruženja za razvoj web aplikacija. Sama usporedba se bavi kruškama i jabukama (PHP, Ruby On Rails, Java), ali zanimljiva je ocjena skalabilnosti te tri platforme. Na našim forumima se tu i tamo pokrene rasprava, pa oni koji baš i ne poznaju PHP tvrde da on nije skalabilan, pri čemu se obično kao argumentacija koriste neke karakteristike i mogućnosti drugih alata koje PHP nema. PHP je skalabilan, ali krajnji rezultat najviše ovisi o načinu na koji je aplikacija projektiranja i napravljena.
Kezele je primjetio kako su na Slashdotu doslovce kratki s komentarima. Problem je riješio jedan ALTER. Ali zašto su čekali da se čaša ispuni do kraja?
Microsoft je pokreno nešto kao MySpace za IT profiće: Aggreg8. Web aplikacija je jednostavna, s ne baš puno mogućnosti, a čak i najaktivnije grupe nemaju ništa više od pozdravne poruke. Onako, na prvu loptu, ne čini mi se da bi taj projekt mogao doživjeti veći uspjeh.
Professional PHP Blog ima dobar post na istu temu. Osnovni razlog problema s PHP kodom jest što je u njega vrlo lako ući, a ne postoje nikakva univerzalna pravila. U njemu se može pisati i proceduralno, i objektno, i kombinacijom obojega, a istovremeno postoji bezbroj primjera i libraryja, svaki pisan na neki drugi način. Ovo nije kritika, samo nabrajanje činjenica — takva situacija otežava kombiniranje koda različitih autora, posebice jer nemamo namespaceove.
U Javi, s druge strane, imamo strogo definirane standarde i pravila — čak do toga kako treba pisati komentare — i kako se svi od početka susreću s istim pravilima svi ih se i drže. Dok s jedne strane to olakšava održavanje koda i kombiniranje raznih libraryja, prilikom razvoja može dosta otežati stvar i zahtijeva da programeri smišljaju razne okolne putove (Singleton, Dependency Injection, Interfaceovi) da bi postigli rješenja koja su u fleksibilnijim okruženjima banalna.
Professional PHP Blog ima dobar post na istu temu. Osnovni razlog problema s PHP kodom jest što je u njega vrlo lako ući, a ne postoje nikakva univerzalna pravila. U njemu se može pisati i proceduralno, i objektno, i kombinacijom obojega, a istovremeno postoji bezbroj primjera i libraryja, svaki pisan na neki drugi način. Ovo nije kritika, samo nabrajanje činjenica — takva situacija otežava kombiniranje koda različitih autora, posebice jer nemamo namespaceove.
U Javi, s druge strane, imamo strogo definirane standarde i pravila — čak do toga kako treba pisati komentare — i kako se svi od početka susreću s istim pravilima svi ih se i drže. Dok s jedne strane to olakšava održavanje koda i kombiniranje raznih libraryja, prilikom razvoja može dosta otežati stvar i zahtijeva da programeri smišljaju razne okolne putove (Singleton, Dependency Injection, Interfaceovi) da bi postigli rješenja koja su u fleksibilnijim okruženjima banalna.