Mladi Poljak (18) došao je na ideju da priupita neke programerske legende ona pitanja koja početnici u programiranju najčešće postavljaju. I legende su odgovorile. I to je jedna stvar koja odvaja velike stručnjake od nazovi stručnjaka. Veliki stručnjak će odgovoriti na svako pitanje, ukoliko to pitanje ima smisla. Za velikog stručnjaka nema velikih i malih pitanja, oni odgovaraju na najjednostavnija i na najkompliciranija pitanja. Nazovi stručnjaci, koji su u .hr poprilično česti, smatraju da je njima ispod časti odgovarati na jednostavna pitanja, a na komplicirana pitanja vam neće odgovoriti prije nego li dobiju odgovarajući novčanu zadovoljštinu. Nazovi stručnjaci uz pomoć bahatosti skrivaju svoje neznanje, nisu spremni pomoći kolegi, nikada neće priznati da su pogriješili i uvijek je nešto drugo krivo, a ne oni. To su sigurni simptomi po kojima ih možete otkriti…
Linus Torvalds, Dave Thomas, David Heinemeier Hansson, Steve Yegge, Peter Norvig, Guido Van Rossum, James Gosling i Tim Bray odgovarali su na Jaroslawova pitanja o tome gdje su naučili programirati, koja umijeća bi svaki programer trebao posjedovati, jesu li matematika i fizika važne za programera, koja je slijedeća velika stvar u programiranju, koji su im omiljeni alati, knjige i još ponešto…
Neki odgovori su zanimljivi, neki nisu, ali mogu poslužiti kao izvrsne skice za portret…
Najklasičnije pitanje koje ljudi s manje znanja postavljaju onima s više znanja (ili koji se bar pod takve prodaju) jest “Može jedno glupo pitanje?” To pitanje pokazuje na njihov strah kojem su kumovali upravo ovakvi “nazovi” stručnjaci kakve spominješ.
A naravno, jedini ispravan odgovor na to pitanje glasi: “Nema glupih pitanja; postoje samo glupi odgovori.”
To isto i ja govorim mladim kolegama.
Ako pogledamo po domaćim newsima i grupama onda ćemo vidjeti da ljudi vrlo rijetko postavljaju pitanja o jednostavnim stvarima jer se boje da će ih netko ismijati. To se vrlo često i događa.
Ali i među postavljačima pitanja ima onih napornih koji postavljaju pitanje, a da prije toga nisu provjerili da li negdje već postoji odgovor.
A najgori su oni koji smatraju da oni imaju ustavno pravo na odgovor pa 5 minuta nakon postavljanja pitanja pljuju po svima koji nemaju pojma i ne žele im pomoći…
Ah, sve to bi moglo biti predmet jedne sociološke analize.
Često se iz krajnje jednostavnih pitanja razviju prilično zanimljive diskusije, ali to ne treba da znači da svako treba da dođe i postavi neko jednostavno pitanje bez prethodnog pretraživanja foruma / liste / bloga. Takvi likovi jednostavno smore i obično ih ili iskliram ili im dam link sa upitom na Googleu.