Još u prošlom mileniju, dok sam ircao, upoznao sam jednu amerikanku koja je zarađivala za život izrađujući gumbe za web stranice. Ne cijele web stranice, ne programiranje ili dizajn, radila je samo gumbe za web stranice. I lijepo je živjela od toga. U to vrijeme je kod nas valjda bio samo jedan web studio koji je mogao preživjeti zahvaljujući samo tom poslu. Sumnjam da su imali osobu koja je radila samo gumbe.
Danas. Druga amerikanka. Prije šest mjeseci je pokrenula videoblog, a prije koji tjedan je napustila posao, on i muž će dalje zarađivati za život uz pomoć svojeg videobloga.
Mi smo premali da bi takve stvari kod nas bile moguće. Veća je mogućnost da naletite na vlasnika web studija koji se brine o poslovanju i marketingu, nakon što drugima završi radno vrijeme dizajnira i programira, a po noći ne spava nego snima svoj videoblog. I na kraju ništa od toga ne radi kako treba.
Da bar! Po mom iskustvu s Web studijima, vrlo malo vlasnika ima ikakvog pojma o programiranju. Znam jednog (suvlasnik) koji je (dosta dobar) dizajner, jednoga koji je (ne baš dobar) programer, te jedno desetak koji ne bi znali napisati liniju koda ili izdizajnirati stranicu za svog psa ni da im se prijeti skraćenom sačmaricom. Sve sami silni “manageri” i “marketingaši”, moš mislit…
I njemačka kancelarka se želi približiti biračima preko video podcasta, a kod nas Hloverka predvodi harangu protiv bloga.